Izložba: “Predivne rukotvorine regije Tohoku, Japan”
Piše: Dragan Milenković
Kao letećim ćilimima iz bajki preneta, u Beograd je stigla putujuća izložba neverovatnih, potpuno autentičnih, predmeta japanskog zanatskog umetničkog stvaralaštva kakva se ne viđa svaki dan! Posude i predmeti od keramike, tkanine od ručno bojene svile, specifične vrste japanskog tekstila, predmeti za svakodnevnu upotrebu od gvožđa i bambusa, kakve su od davnina koristili u japanskim domovima, a koje su i danas dragocen izvor inspiracije umetnicima i zanatlijama u Japanu i svetu, sada su nam tu, na dohvat ruke – u Muzeju primenjene umetnosti u centru Beograda.
U Japan sam prvi put otišao u proleće 1974, sa prekidima u njemu proveo možda i deset godina, pa dobro znam da ovakva prilika ne sme da se propusti, jer treba da do Japana putujete hiljadama kilometara, tamo da pređete zemlju uzduž i popreko i da nemate ovakvu priliku da sve te divne stvari vidite na jednom mestu, da možete da dišete pored njih.
Sa prijateljima i kolegama prisustvovao sam otvaranju 22. januara u podne, kada su izložbu svečano otvorili Njegova ekselencija gospodin Akira Imamura, ambasador Japana, potpredsednica Skupštine Srbije i predsednica Poslaničke grupe prijateljstva sa Japanom Snežana Paunović, a uz njih bila domaćin izložbe direktorka MPU Biljana Jotić.
Javljao sam se levo i desno, ali sam više očima preletao predmete izložene u Galeriji Anastas Jovanović, sećajući se davnih prilika kada sam neke slične predmete viđao u Japanu, neke od njih ( ne tako reprezentativne ) čak i uzimao u ruke u starim japanskim domovima, i bio srećan ne samo što ih ovde vidim, nego što će i što će ovde u sledećih dve i nešto nedelje moći da je vide i mnogi moji sugrađani.
Decenijama pišem o Japanu i uvek je najteže opisati taj susret sa vekovima u starim predmetima koje Japanci i dan danas umeju da prave na isti onaj način kako su ih pravili njihovi preci. I oni to ozbiljno shvataju, a stranci to njihovo osećanje vezanosti sa prošlošću nikada u potpunosti ne razumeju.
Ova izložba je značajna i zbog toga što je regija Tohoku, pogođena katastrofalnim zemljotresom i cunamijem 11. marta 2011. godine, na okruglu godišnjicu te strašne katastrofe, našla snage, da u sprezi sa Japanskom fondacijom ( čiji sam stipendista bio dva puta ) priredi izložbu koja će obići svet i širom Zemljine kugle pokazati lepotu, koju su, uprkos razjarenoj prirodi, uspeli da sačuvaju. Tog proleća i leta 2011. svet se solidarisao sa Japanom i uputio mu hitnu pomoć, a tadašnji ambasador Japana G. Tošio Cunozaki me je na Trgu Republike, na skupu podrške Japanu, ushićeno obavestio da su iz Srbije u prvih nekoliko meseci lične novčane donacije za Japan prevazišle sve druge zemlje u Evropi. Posle su nas prestigli, ali ostaje lepo osećanje da smo znali da Japanu uzvratimo dobrotu, koju je on nama, u drugim teškim prilikama, takođe štedro ukazivao.
Vreme je kratko, izložba traje do 8. februara. Neću ovde pisati o detaljima, jer je izložba pripremljena veoma znalački: na Fejsbuk stranicama i na sajtu Ambasade Japana segment po segment izložbe se detaljno opisuje i samo treba da, dobro potkovani znanjem, odete tamo.
ULAZ JE SLOBODAN. Putujte kroz daljine i vekove. Nećete se pokajati!