Japanorama

Nesavršenost i prolaznost života u japanskoj umetnosti

Piše: Alma Okađima

Kad sam ove jeseni šetala mojim parkom i uživala u crvenim i žutim bojama opalih listova, primetila sam Japanku koja je skupljala požutele listove i nešto pravila. Prišla sam joj, a ona mi je pokazala kako pravi male ružine latice od opalog lišća drveta ginko.

(Listovi drveta ginko su veliki i izgledaju kao lepeza, a poznat je ekstrakt koji se smatra jakim antioksidantom, utiče dobro na pamćenje, poboljšava vid i jača srce, te se u mnogim zemljama koristi  kao dodatak ishrani – suplement).

Bilo mi je fascinantno kako je ova Japanka vešto uvijala prvo manje pa veće listove i od njih pravila divne žute “ruže”. Čak sam i ja brzo savladala tu “tehniku” i bila srećna da mogu odneti kući ovaj simpatičan ručni rad bez mnogo razmišljanja .

Postavila sam ove slike na FB i moja drugarica Suzana Palaska  je prokomentarisala da joj se veoma sviđa ta kreativnost i ideja (filozofija)  da se od nečega što je praktično “gotovo”, napravi nešto lepo i da je odlučila otići na “kincugi” radionicu ( kintsugi ), što me je i podstaklo da napišem ovaj članak .

Kincugi  (“kin“ znači zlato i “cugi” – vezivanje)  je umetnost lepljenja polomljene keramike, a radi se tako što se specijalni lak “uruši”, meša sa zlatnim ili srebrnim prahom i lepe se polomljeni delovi posle čega se transformišu u još lepše i vrednije stvari .

Lak uruši je prirodna smola koja se dobija iz istoimenog drveta ( Toxicodendron vernicifluum  ), a koristi se za premazivanje i ukrašavanje predmeta. U Japanu je u upotrebi već hiljadama godina i ključni je deo japanske kulture. Drvo uruši proizvodi smolu kao mehanizam samoizlječenja kada je oštećeno.

(List drveta uruši)

Kora drveta uruši se zarezuje i skuplja se sok koji je u početku mlečne boje, a kasnije postaje svetlo smeđ. Ta tekućina se filtrira i pročišćeni uruši koristi se za donje i srednje slojeve lakiranja. Smatra se da ima antibakterijsko i dezinfekcijsko svojstvo. Ima širok spektar upotrebe. Sa uruši lakom se premazuju zdelice, štapići za jelo, poslužavnici ,budistički kipovi i građevine.

Cenjen je zbog svoje izdržljivosti , lepote i lakoće ukrašavanja.

S vremenom razvija jedinstven sjaj i teksturu.

Ta japanska umetnost  “oživljavanja “ već dotrajalog je filozofija prihvatanja prolaznosti ,”lomnosti” i nesavršenosti života .

Kincugi datira iz perioda Muromaći ( Muromachi ) (1336-1573) i postaje popularan u Japanu krajem 16-og i početkom 17-og veka.

Sada širom Japana postoje radionice kincugi, u kojima rade poznati majstori – umetnici, koje možete da obiđete, vidite uz pomoć vodiča  na engleskom jeziku, da na neki način učestvujete u njihovim aktivnostima.

Ako želite možete doneti i svoju polomljenu činiju, ili neku izabrati na licu mesta .

Cene variraju od mesta, vremena (90-120min ili od 50 evra-preko 100 evra) i u zavisnosti da li ćete koristiti srebrni ili zlatni prah …