Istraživači sa Univerziteta u Tokiju napravili su dvonogog biohibridnog robota, kombinujući veštački skelet sa biološkim mišićima, koji je sposoban da hoda i da se okreće pod vodom. Tipični biohibridni roboti mogu da se kreću pravim linijama ili da izvode velike okrete, ali se bore da izvrše finije pokrete u manjim prostorima. To ih čini neprikladnim za upotrebu u područjima sa mnogo prepreka, kao što su operacije potrage i spasavanja. Novi robot može da se okreće na jednoj nozi, omogućavajući mu da se okreće unutar malog kruga. Trenutno, može da radi samo pod vodom, jer se mišić “odgajen” u laboratoriji brzo suši kada je izložen vazduhu, gubeći efikasnost. Međutim, istraživači predviđaju da bi bilo moguće stvoriti buduće iteracije koje mogu hodati po kopnu, koristeći deblje mišiće sa sopstvenim zalihama hranljivih materija i eventualno ih prekrivajući veštačkom kožom.
Ako vas zamolim da zamislite robota napravljenog od živog mišića na veštačkom skeletu, možda će vam na pamet pasti koračajući oblik delom čoveka, delom mašinskog kiborga. Ali istina je da još uvek samo pravimo bebe kada je u pitanju stvaranje biohibridnih, prirodno-veštačkih robota. Pravljenje biohibridnih robota iz stvarnog života koji mogu da hodaju kao čovek, a kamoli da koračaju ili trče kao jedan, predstavlja veliki izazov. Profesor Šođi Takeući i njegov tim sa Visoke škole informacionih nauka i tehnologije na Univerzitetu u Tokiju prihvatili su ovaj izazov u svom najnovijem istraživanju.
„Ugrađivanjem živih tkiva kao dela robota, možemo iskoristiti superiorne funkcije živih organizama. U našem najnovijem istraživanju kombinovali smo skeletno mišićno tkivo “odgajeno” u laboratoriji sa fleksibilnim veštačkim nogama i 3D štampanim stopalima. Korišćenje mišićnog tkiva za pomeranje nogu nam je omogućilo da napravimo malog robota sa efikasnim, tihim pokretima i mekim dodirom“, objasnio je Takeući.
Istraživači su počeli uzgajanjem skeletnih mišića u kalupima da bi stvorili trake. Mišićno tkivo gubi sposobnost kretanja kada postane previše suvo, pa je robot dizajniran da bude stalno potopljrn u vodu. Tim je napravio lagani skelet od plutajuće stirenske ploče, fleksibilnog tela na bazi silikona, nogu od akrilne smole sa tegovima od mesingane žice i 3D štampanih stopala. Dve trake mišićnog tkiva su pričvršćene sa tela na stopala robota, završavajući noge.
Svaka noga je stimulisana korišćenjem ručnih zlatnih elektroda za isporuku naboja, slično kao što ljudski mozak šalje električne signale telu da se kreće. To je dovelo do kontrakcije mišićnog tkiva i mogućnosti da robot „hoda“ kada su noge stimulisane jedna za drugom. Stimulacijom svake noge u intervalima od pet sekundi, uspeli su da pomeraju robota brzinom od 5,4 milimetara u minuti. Iako možda ne izgleda naročito brzo, brzina njegovih pokreta nogu bila je uporediva sa onom kod drugih biohibridnih robota.